|
Prošlost i njezine oznake
She leads a lonely life
She leads a lonely life
When she woke up late in the morning
Light and the day had just begun
She opened up her eyes and thought
O’ what a morning
It’s not a day for work
It’s a day for catching tan
Just laying on the beach and having fun
She’s going to get you
All that she wants is another baby
She’s gone tomorrow boy
All that she wants is another baby
All that she wants is another baby
She’s gone tomorrow boy
All that she wants is another baby
All that she wants - all that she wants
So if you are in sight and the day is right
She’s a hunter you’re the fox
The gentle voice that talks to you
Won’t talk forever
It’s a night for passion
But the morning means goodbye
Beware of what is flashing in her eyes
She’s going to get you
All that she wants...
Pjesma koja mi je posvećena od jednog malog dripca prije više od deset godina...za što ja saznam nakon više od deset godina
|
Misli obične tajnice
08.09.2005., četvrtak
Bluć - bloć
Jučer sam se baš ražalostila. Čitam u Cosmu članak o Scarlet Johnason i totalno se zbediram.
Pitaju ju da li ima puno prijatelja, da li je usamljena, teško je biti popularan i to...kaže ona da je jednom kupila zlatnu ribicu, brinula se o njoj, mijenjala vodu svaka tri dana...a onda je otišla na put od sedam dana, a zaduženi za ribu nisu mijenjali vodu. I riba riknula.
Pa je iskopala u vrtu veeeeliku rupu i dostojno ju pokopala. Kaže: znam da je to obična riba...ali ona mi je bila prijatelj.
Možda nije normalno da se poradi toga zbediram. Ali jebeš život gdje ti je jedini frend riba.
|
05.06.2005., nedjelja
Inkognito
Trebala sam ostati takva i pisati bez cenzure. To je bio point ovog wannabebloga.
A sad, kad ima ljudi koji znaju tko sam na drugim sajtovima, kad ima ljudi koji me znaju uživo, sad je to jebački teško.
A imam toliko toga za reći, a nemam za to muda.
Pfuj.
|
02.06.2005., četvrtak
Kmeeeee
Frendica mi upravo u ovom trenutku rađa dijete. Najbolja, prekrasna izgledom i osobnoću , osoba na svijetu koju znam, trenutno proživljava horor, a meni se ruke tresu dok ovo pišem.
VRIIIIIIŠT!!!
Sretno mu dolaženje na ovaj svijet, a tebi, draga, epiduralnu želim :-)
|
29.04.2005., petak
Priroda i društvo
Ovaj post posvećujem svom mokraćnom mjehuru. I svim ženskim mokraćnim mjeruhima. Može i muškima, al za njih me nije briga baš toliko.
Brusnice
Brusnice su nešto što amerikanci jedu za praznik. Nikad mi nije bilo jasno zašto i u stvari mi nije ni danas jasno, ali to sad nema veze.
Uglavnom, nakon 7 dana jebenih bolova i neodoljivog osjećaja pečenja pri pišanju tekućine iz tjelešca mojeg, osim antibiotika koji su nužni..valjda...odgovorno tvrdim da je sok od brusnica spas.
Žene, muškarci, djeco, bake i djedovi, točnije, svi oni koji si mogu priuštiti 30 i kusur kuna za ciglih po litre te dragocjene tekućine dnevno, pijte brusnicu. Nema veze što nećete imati što jesti na kraju mjeseca. Kaj će vam?
Brusnica rulz.
|
31.03.2005., četvrtak
Popapala maca
Ne samo da Forum ne radi više od 24 sata, nego se i Leb povukao u sjenu. Prvo Drito, pa Eugen, a vidim da je i Blue solidaran. Ma bravo Dario. Pametan si u pičku materinu. I vrhunski objektivan, te nadasve odvažan. Sad bi gori, pa bi doli, malo na naslovnicu, malo ne.
Sad mi je drago radi moje paranoične glavice koja mi ne da da pišem išta bitno i provokativno. Iz priloženog se vidi kako završavaju hrabri.
ŽIVIO DRUG TITO!
|
30.03.2005., srijeda
Okidač
Svatko ima svoj. Netko zna da ga ima, ali mu još nije okinuo. Netko misli da njegov ne postoji. Netko zna koji je, jer je već okinuo.
Moj je oduvijek pismenost. Odnosno nepismenost. Jedinki koje su išle u školu, a bogmeč i na fakultet, jes' vala.
Da se razumijemo, nikad ne okidam na nepismenost osoba koje jednostavno nemaju otkuda naučiti, ili imaju preko sto godina, kao moja baba, koja je još iz AU monarhije potekla, ili nešto slično.
Ali jednostavno popizdim na neke izraze mladih, školovanih, urbanih (koja glupa riječ) ljudi.
Ovoga puta me razočarala izvjesna, na ovim stranicama vrlo poznata, blogerica. Neću reći tko je, kaj koga briga. Čak ju ni ne čitam redovito, nevezano uz nju. Ne čitam jer jednostavno čitam isključivo tri blogera uvijek, a ostale po potrebi (čitaj: kad Forum ne radi zbog jebenog održavanja servera kao danas).
Ono što želim reći jest slijedeće: KAKO, ali jebeno KAKO netko može reći: voze dobra auta! Kako? Kako? Otkuda ti ideja da je auto srednjeg roda? Joj, to me podsjetilo na jedno objašnjenje. Pitam ja jednog, inače pametnog tipa, onako malo postarijeg i obrazovanog i sve to, zašto smatra da je auto srednjeg roda. Kaže on meni: pa auto je stvar, a stvari su srednjeg roda!!!!!!!!!!!!!!! Na što mi drugi frend rikava od smijeha, i kaže: kaj to znači, pa i nakovanj je stvar, kaj je i on srednjeg roda?
Uglavnom, ovo je čisto da si malkoc olakšam. AUTO je muškog roda, a prava riječ je AUTOMOBIL, a AUTOMOBIL je muškog roda, majku vam jebem nepismenu da vam jebem.
I još jedna stvar. NIKAD nisam čula išta slično od nekoga iz Zagreba. Ali iz Splita, Zadra, Krapine, Babine grede, Dedinog štapa, Tetkinog lonca bogmeč jesam.
Jel mi učimo u svim školama isti jezik ili se misteriozno mijenjaju udžbenici čim izađu iz zagrebačke županije?
Unaprijed se ograđujem od bilo kakvih nepismenih komentara, jer to mogu. I jebe mi se da li će se tko uvrijediti. I vama se jebe za moj okidač.
|
15.03.2005., utorak
Cenzura? E neće vala
End d saga gouz on end on...
Buraz, samo tako nastavi
|
28.02.2005., ponedjeljak
28
na grbači. E pa
Sretan mi rođendan,
Sretan mi rođendan,
Sretan mi roooooođendaaaaan.
Bio. Jučer.
|
24.02.2005., četvrtak
Ama ništa
Od Aljaske, do Meksika
To je ona druga slika Pit
i to je Amerika.
Moj život je ona druga slika, a ime mi nije Pit, dođavola.
Bacam okladu sama sa sobom koliko danas ostajem da poslu i da li uopće idem doma....hm...ja kažem da idem oko 9. A ja kažem da idem negdje oko ponoći...vidjet ćemo tko pobjeđuje.
Ali već kad smo kod toga, kaže mi kolegica jutros da me vidjela kako hodam po cesti neki dan i mrmljam si nešto u bradu. To je čista istina, uvijek pričam sama sa sobom. I napomene da to rade ludi ljudi, i da me ne pozna mislila bi da sam šuknuta u bulju. Rekoh joj da je u krivu, jer smatram da na taj način razgovaram s najpametijom osobom koju mogu naći.
I žena se uvrijedi. Tko je sad tu lud?
|
11.02.2005., petak
Hura
Sretna sam ovih dana kao malo dijete. Bolje mu je. Stvarno mu je sve bolje, klopa svježe meso, spavao je cijele dane i noći unutra. Počeo se uređivati. To je glavni pokazatelj da mu se stanje poboljšava, jer prijašnjih dana uopće nije imao snage i volje za čišćenje i uređivanje. Još samo da nauči kako si maknuti krmelje oko očiju koje nikako da odu sami :-)
Večeras ću mu probati podvaliti vitaminski bombon, iako prije nije reagirao na njega. Ali možda sada...vidjet ćemo.
Sve u svemu, draga ekipo, ugodan vikend vam svima želim. Odmorite se, naspavajte, najedite. Odite van i popijte koliko možete. Ili ostanite unutra i popijte koliko možete. Ja sigurno hoću, jer slavim oporavak krasnog mačjeg bića.
|
08.02.2005., utorak
Blah
Daj me pusti doma, jebalo te mejlanje sa istom ekipom s kojom se čuješ svakih sat vremena. Kog ti misliš dobiti u šest navečer, a većina ekipe radi do pet? I opet ista stvar sutra ujutro garant. A onda mene napadaš da ništa nismo obavili. Kako da obavimo kad mi ne daš da te spajam? Kako? Kako, daj ti to meni objasni!
|
03.02.2005., četvrtak
Oh, kitty...
Oprosti mi što ne mogu reagirati kako bi trebalo. Ali moram raditi, ne smijem izostati s posla kao što sam željela danas da te odvedem veterinaru. Da nisam došla na posao ne bih mogla platiti stan u kojoj je ona prozorska daska na kojoj voliš spavati dok je vani ovako hladno i mokro. Očajno izgledaš. Rasplakala sam se jutos hodajući po cesti nakon što sam te vidjela. Žute su ti oči, sav si slijepljen i mokar i mršav. Kako ne razumiješ da ti neću ništa loše? Već dva mjeseca spavaš kod nas skoro svake večeri. Uvijek imaš vode i hrane koju dajem svom mačku. Ništa ti nismo loše napravili, a ti se svejedno bojiš. Jedino jutros nisi reagirao kad sam ustala iz kreveta, ostao si ležati kišući i teško si disao. Jako ti je loše, a ne daš da ti pomognem. Mrzim to što ti ne mogu objasniti što želim učiniti. Znam da se bojiš iako vidiš da te nismo povrijedili. Strah me da ćeš malaksati i da ću tek tada uspjeti uloviti te i odvesti veterinaru, ali da će tada biti prekasno.
Mrzim mrzim mrzim mrzim ovaj osjećaj. Oprosti što ti ne znam pomoći drugačije. Oprosti što sam morala danas otići na posao.. da si bar mogao ostati na toplom.
|
11.01.2005., utorak
Kud svi, Mujo neće
Dok većina melje o zabrani ili ne zabrani pobačaja u ovoj našoj kretenskoj kvazidržavi s kvazikandidatkinjom i šarmatnim Stipicom (oh, da, moj glas imaš i dalje), ja to neću.
Elem, i ovo sam doživjela. Razmišljala. Vagala. Zgražala. Računala. Odlučila. Točka.
On i ja odlučili ostat trudni :-)
Tko naleti na ovaj blog, nek nam drži fige.
|
20.12.2004., ponedjeljak
Vakum
Živim u nekom balonu ovih dana. Sve što se događa oko mene, a ima direktno ili indirektno veze s mojim životom i općenito lifestandardom, ja gledam kao promatrač. I uopće nemam osjećaj da se to događa meni. Patim od svojevrsnog kompleksa izdaje i radije ne bih razmišljala o budućim događajima. Oni se neupitno približavaju. I kad tad nešto će puknuti. Naradije bih prespavala slijedećih godinu-dvije i probudila se kad sve to završi. Ako uopće nešto i krene.
Jako uživam sad ovih dana. Volim ovu izvjesnost pomiješanu sa slatkom dozom neizvjesnosti. Istovremeno me brine kad će neizvjesnost postati realna i što će tada biti. Znam ljude koje ne bih trebala znati. I brine me što će se desiti ako se sazna da znam te ljude.
Živce smirujem na koristan način. Smiruje me rad. Rad po kući općenito jedan je od najboljih načina za umiriti lud mozak koji vrišti. Ovaj vikend sam sredila čitav stan od vrha do dna, plus još neke stvarčice koje nisam takla nekoliko godina. Za večeras planiram peglanje. Jebote. Veselim se tome.
Još četiri dana do početka raspleta. Joj.
|
15.11.2004., ponedjeljak
Časna pionirska riječ
Obzirom kako se danas osjećam, dajem časnu pionirsku riječ:
- da završetkom ove godine dajem otkaz,
- da ću pomno birati riječi kojima ću to obznaniti,
- da ću se suzdržati od zajedljivosti i cinizma,
- da je moja odluka neopoziva.
A onda, stari moj, jebi u mozak koga hoćeš, ali mene više ne.
|
|
|
| < |
rujan, 2005 |
|
| P |
U |
S |
Č |
P |
S |
N |
| |
|
|
1 |
2 |
3 |
4 |
| 5 |
6 |
7 |
8 |
9 |
10 |
11 |
| 12 |
13 |
14 |
15 |
16 |
17 |
18 |
| 19 |
20 |
21 |
22 |
23 |
24 |
25 |
| 26 |
27 |
28 |
29 |
30 |
|
|
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv |
|
Opis bloga
Između treće kave i monitora
Pjesma godine
Čudan osjećaj u trbuhu, al nemoj mi ga kvarit
I danas mi je uspjelo – zaljubit se u male stvari
Neki put krivo je jutro, ili stranac što te pozdravi
neki put je kriv hiphop beat ili rif na gitari
Sunce, hvala ti, što si izašlo za mene
Sunce, obećajem, misli su mi pozitivne
Zakoračim na ulicu bez suvišnih očekivanja
pitanja, nadanja, sita sam skrivanja.
Ljudi su opet sivi, njihov pogled grebe pod
i šutke gaze ubrzano, ne vide plavi svod.
Prezirno se smiju kad skuže da sam sanjar
jer su svjesni di žive i kako žive – jasna stvar.
I znam da je crnjak i da smo zapeli u sridu
u rukavu nosim osmijeh pa ga imam u vidu.
Dopusti mi... da te razoružam
Otpuhni brige, primi sunce što ti pružam
Dobro skriveni u kockice,
mjesto što zovu dom
s crnim povezom prek očiju
ne žude za slobodom
Zrake udare u njih al otpor je uvijek jak
ljudi izvana obasjani u sebi nose mrak
zbog njih nebo se zatvori
zaplače kao dijete
šalje buru da ošamari,
protrese
da se sjete onih malih stvari
zraka i sunca nad njima
da shvate
još uvijek pozitivnih stvari ima...
|
|